Splitski picigin
Je li tkogod spreman napisati tekst o tehnici splitkoga picigina!

Bašćanski picigin
Konfiguracija glavnoga igrališta u Baški nameće nam podjelu uloga u piciginskom krugu. Igrače dijelimo na: vanjske (plićinske i suhe) dubinske i bočne (vezne).
Način igranja ovisi i o meteorološkim uvjetima. Jedan od najvažnijih Bašćanska je bura, odnosno, burin s pomoću kojeg zapravo na najbolji način mjerimo volju i predanost ovoj nadasve plemenitoj igri.
Igrači raspoređeni po obodu kruga moraju pokazati kvalitete povezane sa svojim mjestom. Tako se npr. igrač na suhom odlikuje eksplozivnom  brzinom i pripravnošću na brzi i kratki trk sa ili bez skoka. Vrlo je važna gibljivost i mijanjanje položaja tijela za udarac loptice iz čučećeg stava. Pravi vanjski (plićinski) igrači daju tempo, odnosno, dinamiku samoj igri.
Dubinski se igrači odlikuju "strateškim" kvalitetama. Njegovo je, naime, gibanje sputano dubinom (od pasa  do vrata) i uspješnost hvatanja loptice ovisna je od izbora pravog trenutka odskoka i istovremenog bacanja unazad (tzv. skyhook u Bašćanskoj terminologiji). Ta vrsta igrača daje kvalitetu kontinuiteta igri.
Bočni (vezni) igrači imaju ponešto od obje vrste i glavna odlika igrača na tim mjestima u piciginskom krugu je svestranost.
Igra u otežavajućim okolnostima na neki način briše razlike u načinu igranja. Krug je za vjetrovita vremena deformiran u elipsu kojoj je duža os okrenuta u smjeru vjetra i ta se elipsa pomiče u ritmu udara vjetra. U skladu s tim se i uloge pojedinih igrača mijenjaju tako da npr. bočni može u nekom trenutku postati vanjski.
Naravno, igra je moguća samo uz izbor prave loptice. Težina loptice proračunava se u proporcionalnom omjeru s brzinom vjetra -- što brži vjetar to teža loptica.

Osječki picigin
Konfiguracija glavnoga igrališta — plaže Copacabana — u Osijeku i rijeke Drave nameće posebne uvjete za igru.